Akcija!
knjiga_o_coveku_min
knjiga_o_coveku

KNJIGA O ČOVEKU
Roman Ingarden

990.00 din 850.00 din

-14%

“Knjiga o čoveku” je zbirka eseja Romana Ingardena (1893–1970), poljskog filozofa i jednog od najvažnijih fenomenologa, koja je objavljena neposredno nakon njegove smrti. U esejima se govori o čovekovoj prirodi, o temporalnosti njegove egzistencije i o slobodi govora iz fenomenološke perspektive. Među ovim esejima se po veličini, važnosti i po izuzetno spekulativnom načinu izlaganja, svakako ističe esej „O odgovornosti i njenim ontičkim osnovama“, koji je izvorno objavljen na nemačkom 1970. godine, u prestižnoj filozofskoj ediciji izdavačke kuće Reclam. Za razliku od mnogih drugih dela i razmišljanja o odgovornosti, Ingarden ne govori o tome gde bi sve trebalo preuzimati odgovornost, ne govori o preuzimanju odgovornosti za sve što se dešava u svetu, već, između ostalog, kritikuje svođenje odgovornosti na puko psihološko osećanje koje ima individua. Kao Huserlov učenik on detaljno analizira sam pojam odgovornosti i insistira na shvatanju odgovornosti koje podrazumeva vrednosti kao ontički osnov odgovornosti. Ingardenu je najviše stalo do toga da sačuva bivstveni osnov vrednosti, jer fenomenološki shvaćena odgovornost podrazumeva uništenje ili stvaranje nekog realnog predmeta kao ontičke osnove određene konkretizovane vrednosti, budući da vrednosti kao idealne suštine mogu biti otelotvorene jedino u nekom realnom predmetu.

Opis Proizvoda

Prevod sa poljskog: Ljubica Rosić
Broj strana: 140
Godina izdanja: 2018.
ISBN: 978-86-6435-086-0

“Knjiga o čoveku” je zbirka eseja Romana Ingardena (1893–1970), poljskog filozofa i jednog od najvažnijih fenomenologa, koja je objavljena neposredno nakon njegove smrti. U esejima se govori o čovekovoj prirodi, o temporalnosti njegove egzistencije i o slobodi govora iz fenomenološke perspektive. Među ovim esejima se po veličini, važnosti i po izuzetno spekulativnom načinu izlaganja, svakako ističe esej „O odgovornosti i njenim ontičkim osnovama“, koji je izvorno objavljen na nemačkom 1970. godine, u prestižnoj filozofskoj ediciji izdavačke kuće Reclam. Za razliku od mnogih drugih dela i razmišljanja o odgovornosti, Ingarden ne govori o tome gde bi sve trebalo preuzimati odgovornost, ne govori o preuzimanju odgovornosti za sve što se dešava u svetu, već, između ostalog, kritikuje svođenje odgovornosti na puko psihološko osećanje koje ima individua. Kao Huserlov učenik on detaljno analizira sam pojam odgovornosti i insistira na shvatanju odgovornosti koje podrazumeva vrednosti kao ontički osnov odgovornosti. Ingardenu je najviše stalo do toga da sačuva bivstveni osnov vrednosti, jer fenomenološki shvaćena odgovornost podrazumeva uništenje ili stvaranje nekog realnog predmeta kao ontičke osnove određene konkretizovane vrednosti, budući da vrednosti kao idealne suštine mogu biti otelotvorene jedino u nekom realnom predmetu.

O Autoru

Roman Ingarden (1893–1970), poljski filozof, jedan je od najbitnijih predstavnika fenomenologije. Studirao je filozofiju i matematiku u Lavovu, a potom u Getingenu, Beču i Frajburgu. Doktorirao je kod Edmunda Huserla 1918. godine, sa temom o Bergsonu. Nakon habilitacije 1924. g. postao je docent, a od 1933. g. profesor na Univerzitetu „Jan Kazimjež“ u Lavovu. Vreme okupacije proveo je uglavnom u Lavovu, gde je predavao na tajnim univerzitetima, a takođe pisao svoje delo “Spor oko postojanja sveta”. Od 1945. do 1963. radio je kao profesor na Jagelonskom univerzitetu u Krakovu (s prekidom od 1950–1956). Posle odlaska u penziju i dalje je mnogo objavljivao, učestvovao na međunarodnim kongresima, držao predavanja u zemlji i inostranstvu. Bio je član Poljske akademije nauka i umetnosti, a takođe mnogih naučnih društava u svetu. Objavio je preko 220 radova iz teorije saznanja, ontologije, teorije umetnosti i estetike, aksiologije, filozofije čoveka i fenomenologije vremena. Svoja dela pisao je na poljskom i nemačkom jeziku. Među najvažnije radove spadaju “Intuicija i intelekt kod Anrija Bergsona” (“Intuition und Intelekt bei Henri Bergson”, 1921), “O esencijalnim pitanjima” (“Essentialle Fragen”, 1925), “O književnom delu” (“Das literarische Kunstwerk”, 1931), “Spor oko postojanja sveta” I–II (“Spór o istnieniu świata”, I–II 1947–1948), “Studije iz estetike” I–III (“Studia z estetyki” I–III, 1957–1970), “O odgovornosti i njenim ontičkim osnovama” (“Über die Verantwortung. Ihre ontische Fundamente”, Reclam 1970). Prevođen je na brojne evropske jezike, uključujući i srpski.