Akcija!
pregled-min-min
pregled2

PREGLED STAROGRČKE KNJIŽEVNOSTI
Žaklin de Romiji

1,980.00 din 1,690.00 din

-15%

Pregled starogrčke književnosti Žaklin de Romiji (1913–2010), profesorke na Kolež de Fransu i člana Francuske akademije, obuhvata više od deset vekova grčke književnosti – od Homera pa sve do hrišćanskih otaca u 4. veku n. e. Ovoj sintezi su prethodile decenije brižljive analize i otuda autorka s lakoćom i sigurnošću uvodi čitaoca u svet grčkih epova, tragedija, filozofije, istoriografije, lirike itd., uspevajući da biranim izrazima dočara i objasni ono što bi mnogim naučnicima uspelo u tek nekoliko paragrafa.
Strogi hronološki red, autorka je svesna, nije se mogao pratiti, naročito za klasični period 5. i 4. veka stare ere: „Dela se umnožavaju: istovremeno se pišu tragedije, komedije, filozofske rasprave i istoriografija. Iz godine u godinu paralelno se razvijaju mnogi rodovi. Da smo poštovali hronologiju, uticaj sofista bismo smestili između Sofokla i Euripida, kao i između Herodota i Tukidida. Ali kako da razdvojimo dva tako bliska pesnika koji su međusobno veoma slični?“ Žaklin de Romiji u ovom delu to i ne čini, nego ih obrađuje kao savremenike (i takmace) sa donekle razgličitim gledištima i talentima. Njeno vešto kombinovanje hronološke i tematske organizacije ovog pregleda, omogućilo joj je da lakše ukaže na logiku razvoja pojedinih žanrova ili tema, koja je inače samo stručnjacima poznata.
Iako izuzetno informativan, ovaj pregled starogrčke književnosti nije nikakvo leksikografsko delo, gde se tek nabrajanju imena autora i njihovih dela (uz kratko prepričavanje sadržaja) – ono je inicijacija u jednu od najfascinantijih književnosti, čiji se uticaj oseća i danas.

Nema na zalihama

Opis Proizvoda

Prevod: Bojan Savić Ostojić
Format: 13 x 21 cm
Tabele, karte, indeks, bibliografija
Broj strana: 380
Godina izdanja: 2016.

Pregled starogrčke književnosti Žaklin de Romiji (1913–2010), profesorke na Kolež de Fransu i člana Francuske akademije, obuhvata više od deset vekova grčke književnosti – od Homera pa sve do hrišćanskih otaca u 4. veku n. e. Ovoj sintezi su prethodile decenije brižljive analize i otuda autorka s lakoćom i sigurnošću uvodi čitaoca u svet grčkih epova, tragedija, filozofije, istoriografije, lirike itd., uspevajući da biranim izrazima dočara i objasni ono što bi mnogim naučnicima uspelo u tek nekoliko paragrafa.
Strogi hronološki red, autorka je svesna, nije se mogao pratiti, naročito za klasični period 5. i 4. veka stare ere: „Dela se umnožavaju: istovremeno se pišu tragedije, komedije, filozofske rasprave i istoriografija. Iz godine u godinu paralelno se razvijaju mnogi rodovi. Da smo poštovali hronologiju, uticaj sofista bismo smestili između Sofokla i Euripida, kao i između Herodota i Tukidida. Ali kako da razdvojimo dva tako bliska pesnika koji su međusobno veoma slični?“ Žaklin de Romiji u ovom delu to i ne čini, nego ih obrađuje kao savremenike (i takmace) sa donekle razgličitim gledištima i talentima. Njeno vešto kombinovanje hronološke i tematske organizacije ovog pregleda, omogućilo joj je da lakše ukaže na logiku razvoja pojedinih žanrova ili tema, koja je inače samo stručnjacima poznata.
Iako izuzetno informativan, ovaj pregled starogrčke književnosti nije nikakvo leksikografsko delo, gde se tek nabrajanju imena autora i njihovih dela (uz kratko prepričavanje sadržaja) – ono je inicijacija u jednu od najfascinantijih književnosti, čiji se uticaj oseća i danas.

 

O Autoru

Žaklin de Romiji (Jacqueline de Romilly, 1913–2010) se ubraja među najznačajnije francuske klasične filologe 20. veka. Objavila je više desetina studija o kulturi antičke Grčke, a poznata je pre svega po radovima o Tukididu (Thucydide et l’impérialisme Athénien. 1947, Histoire et raison chez Thucydide, 1956; La construction de la vérité chez Thucydide, 1990) i čiji je grčki tekst Peloponeskog rata kritički objavila (sa prevodom na francuski, u seriji Les Belles-Lettres (CUF), 1953–1972). Pisala je i o grčkim tragičarima (L’évolution du pathétique. D’Eschyle à Euripide, 1961; La tragédie grecque 1970; La Modernité d’Euripide, 1986). Dela su joj prevođenja na mnoge jezike (engleski, italijanski, itd., a na novogrčkom postoji preko 20 njenih dela).
Žaklin de Romiji je imala izuzetno dugu i bogatu akademsku karijeru. Sa mesta profesora Univerziteta u Lilu, odlazi na Sorbonu 1957, gde će predavati do 1973, kada je izabrana za profesorku na Kolež de Fransu, kao prva žena u istoriji ove institucije, i gde će držati katedru za grčku moralnu filozofiju i politiku (Formation de la pensée morale et politique). Godine 1988. biva izabrana, kao druga žena nakon Margerit Jursenar, za člana Francuske akademije.
Za razliku od drugih velikih francuskih klasičnih filologa druge polovine 20. veka, poput Žan-Pjera Vernana, Pjera Vidal-Nakea i Pola Vena, Žaklin de Romiji do sada, nažalost, nije prevođena na srpski. Pregled starogrčke književnosti postoji i u prevodu na engleski (The University of Chicago Press, 1985) i na novogrčki (Kardamica, 1988).