Akcija!
Nauke i moci
Screenshot_20231026_004306_Instagram

NAUKE I MOĆI
Demokratija naspram tehnonauke
Izabel Stengers

880.00 din 750.00 din

-15%

Изабел Стенгерс, позната белгијска филозофкиња науке, занима се за слику коју наука даје о себи: за слику неутралног и „објективног“ знања, одговорног за распршивање предрасуда откривањем истине. Анализирајући како наука и моћ одговарају на одређена питања – Шта је дрога? Шта је микроб? Како се лечимо – она показује да ова слика више одговара златној легенди него стварности науке „онако како се она практикује и изводи“. Такође, далеко од тога да буду супротстављене, наука и демократија су тесно повезане, јер се рационалност одувек конструисала тако што је оспоравала однос ауторитета и доминантних начина легитимирања. За Изабел Стенгерс, тренутна немоћ грађана пред променама које намеће огромна моћ технонауке није неизбежна: другачија визија науке може допринети измирењу рационалности и демократије.
Како је однос науке и моћи, однос науке, политике и демократије, додатно усложњен након пандемије, и ово кратко дело, први пут издато 1997, као и друга дела Изабел Стенгерс са сличном тематиком, изнова је актуелизовано.

Opis Proizvoda

Prevod: Milica Rašić
Broj strana: 86
Godina izdanja: 2022.

„’Dokazano je da…’, ‘s naučnog stanovišta’, ‘objektivno’, ‘činjenice pokazuju da…’, ‘zaista…’ … Koliko se često ovakvi izrazi čuju u govoru onih koji nas, na bilo kom nivou, vode? Svaki put kada se obraćaju ljudima, oni ih pozivaju da se potčine, da prihvate razliku između onog što bi voleli ili želeli, i onog što je moguće. Otkud, međutim, dolazi presuda o tome šta je moguće? Budući da naša društva žele da budu demokratska, budući da više (zvanično) ne priznaju autoritet viši od volje stanovništva, jedini argument autoriteta kada je reč o tome šta je moguće a šta nije, na ovaj ili onaj način uvek dolazi od nauke.
Ali da se razumemo, nauka ne mora da se suprotstavlja demokratiji. Ona se zadovoljava time da govori ‘ono što jeste, hteli mi to ili ne’. Na volji je naroda hoće li o onome ‘što treba da bude’ odlučivati na osnovu onoga ‘što jeste’. Potrebno je da narod sluša stručnjake, da prihvati da bude realističan, to jest odrastao i razuman, te da odlučuje prema savesti. Političari pak imaju zadatak da objasne, da dovedu do razumevanja, prihvatanja onog što se ne može promeniti, pre nego što predlože opcije u pogledu onog o čemu treba doneti odluku.

Nauka ima snažna leđa, može puno da otrpi. Takođe, velik je broj njenih vrednih predstavnika, stručnjaka koji nam govore: „Da, da, možete sanjati da izmičete strogim zakonima ekonomskog tržišta, to je pomalo kao da sanjate da se sami od sebe uzdižete u nebo, bez motora, suprotno zakonima gravitacije.“ Ne glasamo za ili protiv zakonâ gravitacije, zar ne? Isto tako, ne glasamo za ili protiv ekonomskih „zakona“. Moramo da im se potčinimo, da predvidimo njihove učinke, i upravljamo njihovim posledicama. Da li je to „ljudskije“ upravljanje? Za njega ćete glasati. Za upravljanje koje „daje poverenje ekonomskoj dinamici zarad poboljšanja opšteg dobra“? Pre ćete glasati za to.“
I. Stengers, Nauke i moći