Akcija!
FIN 2 novi format Lorens Darel grchka ostrva

GRČKA OSTRVA
(drugo i dopunjeno izdanje)
Lorens Darel

1,690.00 din 1,349.00 din

-20%

U putopisnom delu “Grčka ostrva“, proslavljeni engleski pisac “Aleksandrijskog kvarteta“ Lorens Darel (1912-1990) iznova se vraća temi koju najbolje poznaje i najviše voli – Mediteranu. Svetlost, boje, mirisi, istorija, arhitektura, mitologija, geografija, fauna, flora i, konačno, ljudi – tema su ove uzbudljive, delom autobiografske knjige. “Grčka ostrva“ su vodič za grčku kulturu u višemilenijumskom trajanju, ispripovedan vrhunskim književnim stilom.

Opis Proizvoda

U putopisnom delu “Grčka ostrva“, proslavljeni engleski pisac “Aleksandrijskog kvarteta“ Lorens Darel (1912-1990) iznova se vraća temi koju najbolje poznaje i najviše voli – Mediteranu. Svetlost, boje, mirisi, istorija, arhitektura, mitologija, geografija, fauna, flora i, konačno, ljudi – tema su ove uzbudljive, delom autobiografske knjige. “Grčka ostrva“ su vodič za grčku kulturu u višemilenijumskom trajanju, ispripovedan vrhunskim književnim stilom.

Prevod: Sonja Vasiljević
Broj strana: 333
Fotografije, geografske karte i indeks imena
Godina izdanja: 2014.

Ulazak u tamni kristal

piše: Sanja Domazet

politika_logo_manji_000Lutanje Grčkom za Darela je “lutanje zemljom kamenih bajki, smrskanih mitologija i vremenom izjedenih statua, oje su (poput voska u plamenu) propuštene kroz žižu sunčevih zrakova”…

“Ne mora se živeti, ali se mora ploviti“, poslovica je koja nam dolazi iz grčkog naroda. U skladu sa ovim postulatom, Lorens Darel, književnik koji je svetsku slavu stekao romanom “Aleksandrijski kvartet“, oduvek je živeo, a Grčka je za njega bila zemlja koja sanja, a njena ostrva i gradovi vreli, seksualni, nostalgični, gde se bolno i uzbudljivo sjedinjuju, rase, jezici, veroispovesti . Nizu knjiga u kojima Darel opisuje svoje opsesije ?krajolicima nekadašnje Helade, spomnjenimo najnoviju kod nas: L. Darel, Grčka ostrva, izdavač Karpos, Loznica.

Darel je rođen 1912. u porodici inženjera koji je u Indiji gradio prve železnice i mostove. Majka mu je bila Irkinja, a pripadao je porodici koja se u vreme kada je Britanija doživljavala svoj cvat nije vraćala u nju, već su živeli u kolonijama na Istoku. Sočan ukus egzotičnih istočnjačkih cvetova koje stanovnici jedu natopljene šećerom, muzički četvrttonovi “koji sinuse melju u prah“ i božanske boje pejzaža, ostavili su trajan utisak na Darela. “Beleške o bojama pejzaža… Dugi niz tempera. Svetlost propuštena kroz esenciju limuna. Vazduh zasićen crvenkastom prašinom – prašinom slatkog mirisa – i vonj vrelog pločnika polivenog vodom.“ “Zlato, fosfor, magnezijum papir“ bile su boje koje su carevale na ulicama na kojima je rastao.

Darelova porodica je velika, šarolika, kosmopolitska. Detinjstvo Lorens Darel provodi u Indiji i u Burmi. U dvanaestoj, on odlično govori hindu, ali njegovi roditelji smatraju da je došao trenutak da se vrati u Britaniju i upisuju ga u školu u Kenterberiju. No, onome ko je rano upio vedru šarolikost gorkoslatkog Istoka, sjajna, vrela jutra kad je iz mreže oko svog kreveta vadio komarce, ali i otrovne škorpije, od početka je morao biti otužan engleski čaj u pet.

U osamnaestoj pokušava da upiše Kembridž, ali bez uspeha. Paradoksalno, to je bila njegova sreća. Tada je počeo njegov pravi, pun život. U jednom londonskom noćnom lokalu, zarađuje za život noćima prebirajući na starom pijaninu. “Iako nekoliko dirki nije radilo, taj je klavir imao sposobnost da u meni probudi sunce“, govorio je kasnije. Otvara fotografsku radnju sa svojom prvom ženom. Ubrzo padaju pod stečaj. Darel komponuje džez-pesme, a u rana, mutna londonska jutra, piše. Njegovi prvi književni pokušaji doživljavaju neuspeh. Ali on ne odustaje. Svoju porodicu ubeđuje da iz hladne, sterilne atmosfere koja caruje u Britaniji, pobegnu tamo gde peva sunce – u Grčku. Porodica se seli na Krf. “Zaronili smo u sunčano carstvo Jonskog mora.“ Tu Darel piše čuvenu “Crnu knjigu“, koju šalje Henriju Mileru, svom velikom, najpre epistolarnom prijatelju, uz cedulju: “Pročitaj, a zatim zavitlaj u Senu.“ No, “Crna knjiga“ nije zavitlana u Senu. Za nju je predgovor napisao niko drugi do T. S. Eliot.

Darelova ljubav prema Grčkoj traje čitavog života, a Krf je za njega vrsta Edena. Svoj doživljaj ovog ostrva, opisao je u najpoetičnijoj i najvedrijoj od svih svojih knjiga, “Prosperovoj ćeliji“ (još uvek nije prevedena na srpski jezik). Njegova prva supruga, Nensi, na Krfu je proučavala ostatke ranovizantijskog slikarstva, a Darel je “goreo od želje da stigne na Krit, u Knosos i ispita ostatke minojske civilizacije. “Ovoj su civilizaciji pripadali moji preci“, tvrdio je i dodavao da su to bili ljudi pohotni i puni života, istinski umetnici. Kada Darel ubedi Henrija Milera da dođe na Krf i upozna u Grčku, Miler izjavljuje, pošto stupi na grčko tlo, očaran lepotom: “Skočiću u nebo da se okupam.“

Objava rata 1941. Darela zatiče u Grčkoj. Beži pred Nemcima koji nadiru na Krit, u čamčiću koji se opasno naginjao pod teretom ledenih talasa koji su pljuskali svuda okolo. U čamcu je i njihova tromesečna kći, Penelopi (“Piksi“), u kotarici, “kao vekna hleba“. Ostatak rata Darel provodi u Kairu i Aleksandriji. Topografija živopisnih predela prerasla je u izazovnu građu iz koje će biti rođen roman-san, “Aleksandri jski kvartet“. Godine 1945. Darel se vraća u Grčku, imenovan je za portparola za odnose sa javnošću, sa sedištem na Rodosu. Bio je zadužen za izdavanje novina na tri jezika i za propagandne delatnosti. Sa drugom suprugom, Evom, stanuje u vili Kleobul, veoma lepoj, maloj kući, sagrađenoj na turskom groblju. Najveći deo vremena provode ispod džinovskog platana, koji je bacao senku preko čitavog dvorišta. Sa Rodosa, Darel piše prijateljima: “U šest sati kupam se u zelenom moru. Trčim po travi. Sunčeva svetlost liči na Apolonov zlatni štap… Često sedimo i igramo šah na maloj, džepnoj šahovskoj tabli ili čitamo; uz božiju pomoć i zahvaljujući poznavanju ostrva uspeo sam da spiskam nešto para na knjige – uglavnom na Prusta, Dostojevskog i poeziju…” Što duže živi na Rodosu, Darel je sve više očaran grčkom prirodom: “Ti grčki predeli – da ti srce prepukne od lepote. U njima ima takve čistote i neke nage čednosti; oni ne traže da im se divimo. Svetlost kao da dopire iz središta nekog budističkog, plavog kamena ili cveta… A tek ostrva… Simi, načinjen od vode, kao niz orlovskih gnezda, Kalimnos, poput nekog sivog skarabeja, a onda, nepregledni maslinjaci ispod mramornog grada Kamirosa na Rodosu – i smrknuti Leros.“

Na Rodosu Darel počinje da se oseća kao pravi Levantinac: “Ulazak u Grčku sličan je ulasku u neki tamni kristal; obrisi predmeta postaju nepravilni, prelamaju se. Usled optičke varke ostrva nenadano iščezavaju, a ako malo napregnete vid, ugledaćete treperavi zastor atmosfere…”

Od svih grčkih ostrva, a obišao ih je gotovo sva, Darel, ipak, najviše voli Krf: “Krf je sav u venecijanskom zelenilu… Čovek se oseća smlavljen količinom raskoši… Rogač raste duž prašnjavih puteva u vidu strašnih eksplozija ljubičastog.“ Boravak u gradu Krfu pisca impresionira: venecijanska arhitektura, arkade, kolonade, prozorske škure – nalik na oguljene kapke, vaskrsavaju kasnije u Darelovoj prozi. On leži u krevetu i gleda kako more svetluca po ispucalim venecijanskim plafonima, ukrašenim “volutama i heruvimima“. Za razliku od Egipta i Aleksandrije, gde caruje “mek, tup zvuk aleksandrinaca“, lutaju kockari i ljubavnici “koji igraju da izgube“, lutanje Grčkom za Darela je “lutanje zemljom kamenih bajki, smrskanih mitologija i vremenom izjedenih statua, koje su (poput voska u plamenu) propuštene kroz žižu sunčevih zrakova”…
Darela više nema, ali na grčkim ostrvima još uvek postoje kafane u kojima je sedeo, ulice kojima je hodio i tamni uglovi, prašnjavi i mirisavi, gde je noću ljubio žene koje je voleo. Mali oblici nežne besmrtnosti.

 

“Grčka ostrva”
Lorensa Darela

piše: Siniša Kovačević

dnevnik-1-150U okviru svoje biblioteke “Panelinion”, izdavačka kuća “Karpos” je pored knjiga “Srednjovekovni i savremeni grčki jezik” Roberta Brauninga i “Tri generacije grčkih pisaca” Pitera Bina, nedavno objavila delo Lorensa Darela “Grčka ostrva” (Loznica, 2008). Pored toga što se sa uspehom oprobao u mnogim literarnim formama, Darel se i u ovoj knjizi putopisne proze pokazuje kao književnik sa izraženom sposobnošću da nam dočara sliku i atmosferu mesta, mora i predela podneblja koje najbolje poznaje i najviše voli – Mediterana.

U predgovoru knjige autor navodi da mu je osnovna namera bila da bude jasan u smislu poštovanja faktografije, a ipak u isti mah sasvim ličan. Darel, dalje, objašnjava kako je moderni turista ionako bogato snabdeven vodičima i priručnicima, posebno kada se radi o Grčkoj, tako da mu nije namera da se nadmeće na tom polju. Pisac otkriva da je svojom knjigom o grčkim ostrvima pokušao da odgovori na dva pitanja – Šta bi vas veselilo da znate, kada biste bili na licu mesta, i šta bi vas ražalostilo da propustite, dok biste boravili tamo?

Iz ovoga se jasno vidi da se čitalac neće susresti sa običnim putopisom. Jer, svetlost, boje, mirisi, arhitektura, flora, fauna – zajedno čine scenografiju kojoj Darel daje svoj spisateljski pečat. Autor je “Grčka ostrva” pisao krajem šezdesetih i sredinom sedamdesetih godina, ali je delo prvi put objavljeno 1978. Poglavlja knjige odnose se na imena ostrvskih arhipelaga, ali i celina obrazovanih prema kriterijumu manje udaljenosti. Tako imamo: Jonska ostrva, Južna Egeida, Južni Sporadi, Severni Sporadi, Severna Egeida, Kikladi, Domaća grupa, kao i deo nazvan Biljke, životinje i svetkovine grčkih ostrva.

Posebnu pažnju pisac poklanja Krfu, Kritu, Santoriniju i Rodosu, kao što kraće ali ne manje zanimljive putopise piše o Itaki, Kefaloniji, Zakintosu, Kiteri, Patmosu, Samotraki, Tasosu, Skijatosu, Mikonosu i drugim ostrvima. U pojedinim delovima knjige, Darel upoređuje ličnosti iz savremene Grčke i slučajne poznanike iz stvarnog života sa starogrč kim mitskim likovima, kao što daje zanimljive podatke iz etimologije, istorije, istorije umetnosti, etnologije. Ukratko, knjiga “Grčka ostrva” pruža nam jedno edukativno i inspirativno putovanje bez pasoša i preteškog prtljaga po jednom od najlepših delova Mediterana.

Lorens Darel je rođen 1912. u Indiji, gde je pohađao Jezuitski koledž u rodnom Dardžilingu. Kao mnoga deca iz britanskih kolonija obrazovanje nastavlja u Engleskoj, gde je poslat u školu Sent Edmunds u Kenterberiju. Prvo značajno književno delo “Crna knjiga” objavio je 1938. u Parizu. Ovaj rukopis Darel je poslao svom mentoru (kasnije i prijatelju) Henriju Mileru uz naznaku “pročitajte i bacite u Senu”. Pastozna i bujna atmosfera topografskih opisa Krita, kao i briljantan i živ jezik nisu ostali bez pohvala i podsticaja koje mladom piscu upućuju Miler i T. S. Eliot.

Darel se 1940. seli u Atinu, a Drugi svetski rat ga primorava da novo prebivalište pronađe u Egiptu. Po završetku rata, kao službenik britanske krune ali i kao nezavisni pisac, boravi u Grčkoj, Argentini, Jugoslaviji (od 1949. do 1952. proveo je u Beogradu kao ataše za štampu), Kipru, Provansi. Boravak u Egiptu biće inspiracija za Darelovo remek-delo “Aleksandrijski kvartet”, koje će završiti u južnoj Francuskoj. NJegov književni opus obuhvata i drame, književnu kritiku, prevode, eseje, epistolarnu prozu, kao i zabavne priče o diplomatskom koru.

Buran život, ličnosti koje upoznaje (Miler, Kavafi, DŽon Golsvorti), izuzetan dar zapažanja, kao i senzualnost i strast u opisivanju probranih detalja i događaja, čine njegova dela uzbudljivim poput kvalitetne avanturističke proze. On sebe ne naziva putopiscem u klasičnom smislu, već boravišnim piscem, koji je sposoban da dublje i jasnije pronikne u suštinu jednog podneblja. Ove osobine najjasnije dolaze do izražaja u njegovim knjigama: “Prosperova pećina” (1945, putopis o Krfu), “Razmišljanja o jednoj primorskoj Veneri” (1953, o Rodosu), “Gorki limunovi” (1957, o Kipru), kao i “Grčka ostrva” (1978). Godine 1990, nekoli ko dana pre Darelove smrti u njegovom domu u Somijeru (Francuska), objavljena je knjiga o istoriji i kulturi Provanse (“Caesar’s Vast Ghost”).

LORENS DAREL: Grčka ostrva

piše: Slađana Ristić

novine_beogradskog_citalista_420U okviru svoje biblioteke “Panelinion“ izdavačka kuća Karpos objavljuje “Srednjovekovni i savremeni grčki jezik“ autora Roberta Brauninga i “Tri generacije grčkih pisaca“ Pitera Bina u prevodu Sonje Vasiljević. Odličan poznavalac ne samo engleskog već i grčkog jezika i kulture Sonja Vasiljević posle knjige Pitera Bina prevodi odabranim i rafiniranim književnim jezikom i stilom putopise Lorensa Darela.

U putopisnom delu “Grčka ostrva” proslavljeni engleski pisac “Aleksandrijskog kvarteta” Lorens Darel (1912-1990), iznova se vraća temi koju najbolje poznaje i najviše voli – Mediteranu. Za čitalacku publiku ovo je pravo štivo za razmišljanje. Jasno je da to nije običan putopis. Naime, autorovi putopisi odišu svetlošću, bojama, mirisima, istorijom, istorijom umetnosti, faunom i florom, vrcavošću podneblja, porukama, filozofijom i na kraju spisateljskim pečatom autora Lorensa Darela. Ovo je knjiga čoveka koji je zaljubljen u Grčku ali koji pored svog zanosa ima ponekad i kritički stav o podneblju gde se zatekao. U putopisima je isprepletena prošlost, sadašnjost i budućnost ostrva. “Grčka ostrva” su vodič za grčku kulturu u višemilenijumskom trajanju, ispripovedan visokim književnim stilom.

Knjiga se otvara Darelovim predgovorom (na kraju potpisanim, sa Lorens Darel, Provansa, 1977. god) u kome spominje i prijatelje Kimona Frajera, esejistu i prevodioca kao i doktora Teodora Stefanidisa ali i knjige iz biblioteke o Grčkoj koje su mu bile od posebne pomoći. Putopise je posvetio svom prijatelju doktoru Teodoru Stefanidisu. Lorens Darel je “Grčka ostrva” pisao krajem šezdesetih, i sredinom sedamdesetih godina. Pored male mape Grčke u knjizi, nažalost nema foto ilustracija ali to ne smeta zaljubljenicima u Grčku da se zadrže na svakom poglavlju analizirajući nove, dobro opisane detalje iz putovanja popularnog engleskog pisca. Delovi knjige – redosled manjih putopisa – po kome ćete “putovati” su: Jonska ostrva, Južna Egeida, Južni Sporadi, Severni Sporadi, Severna Egeida, Kikladi, Domaća grupa i poseban deo Bil jke, životinje i svetkovine grčkih ostrva. Lorens Darel u pojedinim delovima putopisa upoređuje likove iz savremene Grčke, slučajne poznanike iz stvarnog života sa starogrčkim mitskim likovima. Bavi se i etimologijom, korenima grčkih reči. Jednom rečju ova knjiga će vam pružiti pravo putovanje bez pasoša kroz grčke predele i to rame uz rame sa Odisejem. Naime, upleteni su i likovi iz grčkih epova na jedan nenametljiv i edukativan nacin (zastupljenost mitologije) da bi zainteresovali čitaoca. Okidač za ulazak u knjigu je Darelova rečenica: u čemu se Grčka razlikuje od Italije, Španije – samo će pružiti odgovor: Svetlost! “To fos” na grčkom. Uspeh Darelovog pisanja putopisa leži u umeću da svojim perom na čitaoca prenese sve mirise Grčke kao miris maslina, cveća i uza ali i čulo dodira – dodir ruke i svadbene nošnje sa Krfa. Uspeh u čitanju ove knjige leži u bogatom i razumljivom prevodu Sonje Vasiljević. Urednici knjige su Vladimir Bošković i Dejan Aničić.

Dodatne informacije

Prikaz

p

O Autoru

Lorens Darel (Lawrence Durrell) rođen je 1912. u engleskoj porodici u Indiji, gde mu je otac radio kao inžinjer. Kao dečak pohađao je Jezuitski koledž u Dardžilingu (Darjeeling), a kasnije je poslat u St Edmund’s School u Kanterberiju, u Engleskoj. Njegovo prvo značajno književno delo bilo je The Black Book, koje se pojavilo u Parizu 1938. pod pokroviteljstvom Henrija Milera i Anais Nin. “Dok sam ga pisao, po prvi put sam čuo zvuk vlastitog glasa“, pisao je kasnije. Roman je hvalio T. S. Eliot, koji je objavio Darelovu prvu zbirku pesama, A Private Country, 1943. Prva među knjigama o ostrvima bila je Prospero’s Cell, vodič o Krfu, objavljena 1945. Usledile su Reflections on a Marine Venus, o Rodosu, Bitter Lemons, sećanje na boravak na Kipru; knjiga je 1957. dobila nagradu Duff Cooper Memorial Prize. U Grčkim ostrvima kasnije će se vraćati i na to vreme. Boravak u Egiptu za vreme Drugog svetskog rata inspirisaće Darelovo remek-delo Aleksandrijski kvartet, koje će završiti u južnoj Francuskoj, gde se 1957. za stalno nastanio. Između Aleksandrijskog kvarteta i Avinjonskog kvinteta, napisao je dvodelni roman Tunc i Nunquam, sada objedinjen kao The Revolt of Aphrodite. Njegov književni opus obuhvata i drame, književnu kritiku, prevode, putopise (Spirit of Place), Collected Poems, dečije avanture, zabavne priče o diplomatskom koru. Prepiska sa doživotnim prijateljem Henrijom Milerom takođe je objavljena. Godine 1990, nekoliko dana pre Darelove smrti u svom domu u Somijeru (Sommieres), objavljena je knjiga o istoriji i kulturi Provanse – Caesars’s Vast Ghost.